Knjižni klub IZVORI
Trnjanska cesta 64
10000 Zagreb
Trenutno se nalazite na
Knjiga
Javljanja sa zapadnih obala
Nakladnik: SVEUČILIŠNA KNJIŽARA
Biblioteka: -/-
Stranice: 272
Uvez: Meki uvez
Format: 13 x 20 cm
Kataloški broj: 8313
ISBN: 953-7015-51-0
Cijena: 9.00 €
Ocjena nakladnika: 5.00
Ocjena korisnika: 3.00 ( ukupno glasova: 1 )
Broj pregleda knjige: 4737
Opis:
Pisanje ove knjige trajalo je, na neki način, 12 godina, koliko je trajala suradnja autora i redakcije Vjesnika na čijim su stranicama od 199.0 do 2011. izlazili njegovi tekstovi. To su autorova reagiranja na pisanja u to vrijeme u i o Hrvatskoj, posebno zanimljiva stoga što je na njih gledao izvana, iz Kalifornije. Knjiga je svojevrsno toplo svjedočanstvo o tome kako se za dobrobit voljene domovine može boriti i perom s udaljenosti od 10.000 kilometara. Vrlo poučno štivo, zanimljivo i dandanas zbog autorove britkosti i dara zapažanja.
Kad je medijski vizionar Marshall McLuhan prije pola stoljeća otkrio u međuljudskom svemiru Gutenbergovu galaktiku, a u njoj maleni planet zvan globalno selo, Joško – Josip Kirigin – bio je još dječak. Trideset godina kasnije, ostvaruje se McLuhanovo predviđanje interneta, a inženjera hrvatskoga podrijetla Josipa Kirigina već nalazimo na američkim naftnim poljima i za tipkovnicom kompjutora. I dok su ranije naši emigranti u Americi gubili stalnu vezu s domovinom, Josip Kirigin koristi činjenicu da su i Kalifornija i Hrvatska postali odjednom susjedi: voljena domovina više nije bila na drugoj strani svijeta već u istoj virtualnoj ulici McLuhanovog globalnog sela. Trebalo je samo s nekoliko klikova mišem prijeći tu ulicu i naći se u domovini, pratiti u njenim medijima
kako, još ošamućena od Domovinskog rata i pretvorbe, traga za svojim mjestom pod suncem svijeta. Inženjer Kirigin htio joj je u tome pomoći koliko je mogao svojim
znanjem i inozemnim iskustvom pa se tako rodila suradnja između njega i redakcije dnevnika Vjesnik. U ovoj knjizi skupljeni su Kiriginovi tekstovi objavljeni u Vjesniku (rubrike “Stajališta”, “Pisma čitalaca”, “Tribina” u vremenu od 1999. do 2011). To su autorova mišljenja i reagiranja na događaje u Hrvatskoj, posebno zanimljiva stoga što autor na njih nije gledao sitnozorom domaćih raznorodnih interesa; kalifornijskim je dalekozorom objektivnije uočavao ono što bi, gledano iz prevelike blizine, bilo
ovdje ponekad zamućeno do neprepoznatljivosti.
Bilješka o autoru
Josip (Joško) Kirigin rođen je, odrastao i školovao se u Zagrebu. Diplomirao je naftni odjel na Rudarsko-geološko-naftnom (RGN) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu siječnja 1972. godine. Od rujna 1970. do ožujka 1975. radio je na RGN fakultetu, zastupstvu Shell-a (Astra) te u INA-Naftaplinu.
Sa suprugom Majom odlazi u ožujku 1975. u Kanadu (Calgary) – gdje radi kao District Reservoir Engineer (razrada naftno-plinskog ležišta) za Sun Oil Co. (SYNCOR sada). U studenome 1976. seli se u Kaliforniju (Bakersfield) gdje radi
za Tenneco Oil Co. Od kolovoza 1979. godine pa sve do kolovoza 1983. radi u San Franciscu za BP Exploration na planiranju proizvodnje na golemom naftnom polju Prudhoe Bay (sjeverna Aljaska).
Nakon toga vraća se u Bakersfield, pa do veljače 1998. godine radi za Bechtel na proizvodnji nafte i plina polja Elk Hills (NPR#1 – Strateške rezerve nafte i plina države SAD). Zadnje dvije godine vodi tehničko-proizvodnu dokumentaciju u procesu prodaje SAD udjela (78 posto) polja Elk Hills, što je postalo najveća privatizacijska akvizicija u povijesti SAD-a (3,65 milijardi dolara).
Nakon toga, pa do kraja 2002. godine zaposlen je u konzultantskoj tvrtki STA (Bakersfield), a kasnije u Ryder Scott Co. (Houston, Texas) – prvenstveno na međunarodnim projektima. Zbog toga je često putovao i radio na inicijalnim istražnim poslovima (preevaluation) za velike energetske projekte u Rusiji, Azerbajdžanu, Kazahstanu i Kini, ali i u Hrvatskoj (INA), pa je to bilo razdoblje rada kad je sebe nazivao “američkim gastarbeiterom u Zagrebu”! A zadnje godine profesionalne karijere (2007–2010) radi za Berry Petroleum Co. (Bakersfield, Kalifornija) na poslovima proizvodnje teške nafte (EOR procesi), optimizaciji proizvodnje i poslovanja, a i mentor je mlađim kolegama.
U gimnazijskim i studentskim danima bavio se veslanjem, a posebice planinarstvom, pa je godinama aktivan u Planinarskom društvu Sveučilišta
Velebit (Predsjednik društva 1971 – 1973) – sve do odlaska “preko bare” 1975. godine.
Komentari: (0)