Kataloški broj:  3857

Internet cijena:  13.50 €   

Broj pregleda knjige:  1179

Opis:
Istarski autor Gordan Poropat (Pula, 1955.) nepoznato je (dosad) ime u hrvatskoj književnosti, no već ovom prvom zbirkom od 44 kratke priče zaslužuje da ga ljubitelji dobre pripovjedne proze upoznaju i zavole. Rođeni pripovjedač s osjećajem za pojedinosti, autor nam poput nekog isljednika otkriva veliki značaj malih događaja, sitnica od kojih je zapravo satkana životna tapiserija. Pokraj koje najčešće prolazima ne zamjećujući je, sve dok nas netko poput našeg pripovjedača blago ne takne po ramenu i kaže: pa vidi ovo, poslušaj ono. To život žubori i sam priča, samo ga valja potaknuti.

Dulji opis:

Sadržaj knjige – popis pripovijedaka:

Harmonika

Giardini

Kockari

Bez boje i naslova

Dvojba

Janko

Čudne ptice

Život

Evo što je Sanja gledala s terase

Vidio sam posljednje hipije

Zrenjaninski susret

Povečerje

Svečanost trenutka

Porez

Sveci

Rok trajanja

Jato

Čekaonica

Pokorni građanin

Iz lovačkog priručnika

Budilica i zvijer

Spomenik

Grst čavli

Romane

Stranci

Lesonit bar

Njih dvoje

Original

Mali raj

Bijeg

Jer tada ga je, beskrajne li sreće, ugrizao pas --

Zemljo, otvori se

Desno na vrhu stepenica

Dovoljno kratka priča

Pasijans

Priča

Zbunjena biologija

Raki

Cirkus

Cirkus II

Posve obična žena

Jutarnja rapsodija

Plavi planet

Dvorište

Prilažemo ovdje cijelu priču „Jato“ po kojoj je nazvana zbirka, no mogli smo odabrati bilo koju…

JATO

Nevjerojatno! Poražen u borbi za vlastitu suvislost, dokrajčen birokratskim izrazima i novom pismenošću, jedan je mladi čovjek počeo kokodakati. U samoobrani, potvrdili su kasnije stručnjaci.

Ucjene sročene kao povoljne poslovne ponude još je nekako i podnio, ali uvrede razumu što imaju prizvuk jeftinih komplimenata potpuno su ga uništile. Bježeći bezglavo pred tako silnom ofenzivom cinizma, mladić je instinktivno izabrao najkraći mogući smjer bijega. Onaj prema paradoksu.

Nije ni slutio da ga tamo već čeka, oči u oči, neprikosnoven i nepobjediv šampion paradoksa: pravni demokratski poredak. Premda se kokodakanje mladića u početku činilo kao obrazac ponašanja pojedinca, cijela stvar nije takvom i ostala. Ubrzo su se pojavili i drugi slučajevi, pa zatim sve više i više novih. Pojava je poprimila masovne razmjere i veoma se brzo našla u fokusu široke znanstvene zajednice.

Prvi su se javili stručnjaci Zavoda za epidemiologiju. Uvjerili su nas da cijela stvar, dokazano, nema nikakve veze s dugo očekivanim kokošjim ludilom i da, na navedenom području, nije potrebno organizirati karantenu. – Sve je ovo psihosomatskoga karaktera – njihovo je mišljenje.

S područja socijalne psihologije eminentni profesori ukazuju na to da su ti mladi ljudi na poslu robovi, u društvu potrošači, a u obitelji ih niti ne primjećuju. Svaka potreba za ophođenjem, osim kokodakanja, u njima nepovratno nestaje.

Za cijelo to vrijeme kokodačuće ljudsko jato neprestano raste i sve glasnijim kokodakanjem traži, tko zna što. Možda samo kukuruza. Istovremeno, psihijatri govore o poznatoj činjenici da mozak odbija prihvatiti smisao tamo gdje ga nema. Teoretičari evolucije, novodarwinisti, u žustrim raspravama s kreacionistima, uspješno dokazuju svoju teoriju: Evolucija koja želi kao teret odbaciti sve što je suvišno, odredila je te mlade ljude da budu prethodnica i utru put novoj vrsti.

Jezik, osim onoga računalnog, postao je u današnjem svijetu višak. Dakle teret.

Najavljuju da bi se još i veće promjene mogle dogoditi u metabolizmu čovjeka. Pritisnuti uvjetima okoliša, gotovo sigurno će se pojaviti ljudi sposobni probavljati celulozu.

Ubrzo nakon toga šume će biti obršćene i oglodane.