Kataloški broj:  219

Internet cijena:  12.60 €   

Broj pregleda knjige:  5272

Opis:
Kako naslov može zavesti nekoga tko je uzme u ruku, knjiga ima dva podnaslova koji je pobliže opisuju: HIJERAHIJA POSTANKA i ESEJ O SVOJSTVIMA SVEMIRA. A upravo je ta zamisao o hijerarhiji postanka i svojstvima svemira je ono što tekstu daje vrijednost i zanimljivost, a uz to je posve originalna. Čitatelj ima o čemu razmišljati i donositi svoje sudove.
Ideja ove knjige (eseja) je da se pokažu osnovne duhovne veličine u svemiru od kojih sve proizlazi. Autor želi pokušati pokazati da one to stvarno jesu i da su to duhovne veličine koje su prisutne u cijelome svemiru, pa prema tome dostupne svim inteligentnim bićima, ako takva još negdje postoje.
Pretpostavka je da u svemiru postoje tri osnovne duhovne veličine: LOGIKA, MATEMATIKA I INVENTIVNOST (stvaralaštvo). Ove tri duhovne veličine nije čovjek izmislio, čovjek je njih samo otkrio, jer one naprosto postoje („lebde“ ), one su imanentne i koherentne svemiru.
Neke će zbuniti naslov DUHOVNA SVOJSTVA SVEMIRA. U ta duhovna svojstva autor ne uvrštava uvrštavao anđele i demone ili nekakve duše i duhove koji odlepršaju na neki drugi svijet. Autor logiku, matematiku i inventivnost „proglašava“ duhovnim svojstvima svemira te daje objašnjenje. Na temelju zdravorazumskog razmišljanja, koje nije dogmatsko, da je matematika kao znanost otkrivena iz svemira od nas, ljudi, koji imamo razvijen um i svijest, proizlazi logički zaključak da to isto mogu otkriti inteligentna bića bilo gdje u svemiru, ako takva negdje postoje. Kako ove tri veličine pripadaju u duhovna svojstva svemira, onda znači da duhovna svojstva nisu primjerice kod atoma ili temperature, jer njih pokrivaju fizikalna svojstva, ili od ameba do primata koje pokrivaju životna svojstva ili kod čovjeka koje pokrivaju antropska svojstva, ali na sve njih djeluju duhovna svojstva. Ta duhovna svojstva autor zamišlja kao svemirsku duhovnost, koja može s porivima ili inicijalnim stanjima u svemiru djelovati na sva druga svemirska svojstva. Stoga ih je autor odlučio „ proglasiti“ duhovnim svojstvima svemira. To bi trebala ujedno biti poveznica za sva inteligentna bića u svemiru.
Smisao i smislenost svemira je najfascinantnija svemirska stvarnost, a stvarnost je istina. Ta stvarnost je briljantno čista. Nije zagađena antropološkim pojmovima kao zlo, mržnja, egoističnim porivima, religioznim idejama.To je svemiru nepoznato. svemirska svojstava kriju sve znanje svijeta. Svemir je indiferentan prema čovjeku. svemiru je svejedno je li čovjek zdrav ili bolestan, sit ili gladan. Religiji to nije svejedno. Ona voli čovjeka. Ali rezultat ostaje isti i za nebrigu svemira i za brigu religije: Bolestan ostaje bolestan, a gladan je i dalje gladan.