Kataloški broj:  8926

Internet cijena:  22.50 €   

Broj pregleda knjige:  1829

Opis:
Krenimo brodom faraonovog kapetana Merera na plovidbu do drevnog Egipta i po njemu. Oživimo njegovo doba od prije 46 stoljeća, gradimo s njim Keopsovu piramidu, uživimo se u njegov svijet, u civilizaciju na čijim izvorima su se napajale sve ostale kasnije kulture s obala Mediterana.


Faraonov kapetan Merer je povijesno-arheološki roman koji se temelji na stvarnim dnevnicima egipatskog nadzornika i kapetana Merera iz doba 26. stoljeća prije nove ere, upravo za vrijeme gradnje Keopsove piramide. Pronašli su ih 2013. godine francuski arheolozi u staroegipatskoj luci Jarf na Crvenom moru. To je nastarija dosad otkrivena, ljudskom rukom građena, luka na svijetu, a dnevnici, pisani hijeroglifskim hijeratskim pismom, najstariji su ikad pronađeni ispisani tekstovi na papirusu.

Merer je kapetan broda koji ljeti doprema bakar i tirkiz iz sinajskih rudnika, a u zimskom i proljetnom dijelu godine sudjeluje u izgradnji Keopsove velike piramide u Gizi i gradi luke u delti Nila na obali Sredozemlja.

Merer vodi svakodnevno brodske dnevnike te iz njih saznajemo pojedinosti o plovidbama i životu Merera i njegovih mornara. Saznajemo o lukama, kamenolomima, pisarima, o plovnim putovima za vrijeme gradnje piramide u Keopsovo doba I sve to možemo usporediti s ranije poznatim arheološkim nalazima i hipotezama, jer knjiga ima na kraju i opsežan tekst o povijesnim izvorima današnje egiptologije.

Ovaj je roman priča koja se zasniva na tim brodskim dnevnicima, dok su pojedinosti i dijalozi dakako plod autorove mašte, ali uz uvažavanje svih poznatih arheološko-povijesnih saznanja.

Krenimo stoga brodom-vremeplovom faraonovoga kapetana Merera na plovidbu do drevnoga Egipta i po njemu. Oživimo njegovo doba, uživimo se u njegov svijet, u civilizaciju na čijim izvorima su se napajale sve ostale kasnije kulture s obala Mediterana.


RECENZIJA EGIPTOLOGA DANIJELA RAFAELIĆA u emisiji "Put pod noge" na HR1 28.03.2024:
Roman se bavi dnevnikom kapetana Merera, čovjeka koji je bio zadužen za transport kamenih blokova Nilom do platoa u Gizi, gdje se gradila Keopsova piramida. Otkriće tog dnevnika 2013. godine je nevjerojatna senzacija, ne samo u svijetu egiptologije nego i u svijetu arheologije i povijesti općenito. Ideja autora da koristi te na papirusu pisane fragmente dnevnika, koji nije velik, vrlo sažet, krajnje neemotivan, vrlo precizan i pedantan, da i od toga stvori jedan vrlo potentni, bogati, pulsirajući povijesni roman, moram priznati da je izuzetno uzbudljiva.
Naravno kod takvog romana uvijek je zanimljivo vidjeti na koji način autor evocira vrijeme; teško je evocirati tzv. egipatsko Staro kraljevstvo, vrijeme kada se čitava priča odvija, bez nekih naslaga egiptomanije koja je ovih posljednjih stoljeća obilježila svaku percepciju starog Egipta. Međutim autor to jako uspješno izbjegava, dosta se dobro drži starog kraljevstva i to je za svaku pohvalu. Ono što je mene impresioniralo, su dijalozi. Naime dijalozi su u principu neliterarni, oni su neknjiževni, oni su gotovo bih rekao administrativni, taksativni i time možda na prvi pogled ne djeluju literarno vrijedni, međutim oni odgovaraju onim zapisima o svakodnevnoj komunikaciji drevnih Egipćana kojih imamo vrlo malo, a to su njihova sačuvana pisma. Ta pisma, osobna pisma privatnih osoba u drevnom Egiptu
su upravo takva kakva ih autor na neki način impostira u svom romanu, ona su pomalo distancirana ali prebogata podacima koji su sami po sebi jasni pa ne ulaze u pretjeranu dubinu, nekad možda malo suhoparna ali mi, s povijesnim odmakom, možemo biti zahvalni da su ta pisma sačuvana. Upravo takav je autorov stil u romanu koji nije kratak, koji je vrlo opsežan i, što je za svaku pohvalu, kojem je na kraju priložen dodatak, autor to zove povijesnim izvorima, koji je gotovo samostalni roman u
romanu, koliko je bogat motivima i koliko je potreban usprkos svim današnjim pristupima internetu i podacima koji su na webu, ovdje dakle u samom romanu, imate ono što se zove quick reference za sva imena, za sve sve lokalitete i bitne događaje iz vremena koje nije jedno od najpoznatijih i najpopularnijih dijelova staroegipatske povijesti kao što su periodi Osamnaeste dinastije s Nefertiti, Eknatonom i Tutankhamonom. Ovdje idemo u zoru staroegipatske povijesti i kao da nas Brajder sa svojim romanom spaja s onim velikim i važnim filmom Howarda Hawksa „Zemlja faraona“.


KOMENTAR MARIJANA KALEA, Osijek, na knjigu
"Faraonov kapetan Merer":
Za razliku od romanesknog književnog pisanja o pojedinačnim životima i dosezima povijesno najzanimljivijih osoba staroegipatske povijesti, autor je u romanu opisao jednu godinu života donedavno posve anonimnog kapetana i njegove posade, dakle običnih tadašnjih ljudi koji življaše prije 4600 godina, i to na temelju kapetanovih hijeroglifskih dnevničkih zapisa na papirusu nađenih prije samo deset godina (2013.) i prevedenih na francuski između 2017. i 2021. godine. Najnovija činjenica koja se spominje u romanu je arheološki objavljena tek 2023. godine (u godini izdanja knjige!) i još je u tijeku njezina potpuna raščlamba. Koji je trud morao uložiti autor zavirivanjem u više od stotinu izvora (knjiga i uglavnom objavljenog niza stručnih članaka) kako bi što šire i dublje kontekstualizirao zapravo prozaične dnevničke zapise kapetana Merera (praktički: datum i šturo opisane aktivnosti i zbivanja koja su se zbila toga dana, najčešće jednom kratkom rečenicom koja to činjenično opisuje). Između mreže činjeničnih čvorića (datum i zbivanje) autor je interpolirao tristotinjak stranica svoje fikcionalne imaginacije. U posebnom dodatku, autor daje potpuniji opis činjenica iz tih izvora. A dio – koji se ovom čitatelju najviše dopao jer je prožet osjećajima sudionika koji su opisani – dio je koji priča o tromjesečnom razdoblju "godišnjeg odmora" Merera i njegove posade, autor je morao posve zamišljati, jer nije bilo dnevničkih Mererovih zapisa iz tog razdoblja odmora. Taj dio svoje knjige autor je temeljio na brojnim staroegipatskim slikovnim zapisima sačuvanim na zidovima grobnica ili lončariji koji prikazuju ondašnje ljude u opuštajućim prilikama, ne pri radu ili ratovanju. Autorovo maštanje, temeljeno na stvarno zapisanim činjenicama, doista je sjajno. Recimo, zadivljuju smišljanja (opet, temeljenih na zapisima iz obuhvaćenih izvora)
međusobnog obraćanja osoba koje su u dijalogu, njihovoj etiketi i međusobnim komplimentima koji se konzekventno, a kontinuirano primjenjuju.